KUPA
Rijeka Kupa izvire iz malenog jezera na obroncima planine Risnjak, te kreće na svoj tristo kilometara dug put, stoga je opravdano zovu najvećom rijekom Hrvatske. Za razliku od krških divljakuša, rijeke sjeverne Hrvatske okružene su nekim posebnim šarmom i vegetacijom, a krenete li na neobičnu avanturu Kupom, imate priliku uživati u najboljem od oba svijeta. Naime, od izvora u Nacionalnom Parku Risnjak Kupa se prvo šepuri svojim krškim karakteristikama, da bi se kasnije pripitomila i tiho žuborila među šumovitim brežuljcima te se stopila s rijekom Savom u Sisku.
Kupa u Općini Brod Moravice nudi rafting, kanuing, ribolov, šetnju uz njezinu obalu, vožnju bicikom, kao i uživanje uz roštilj.
DOBRA
Dobra je hrvatska rijeka ponornica. Izvire iz dva izvora: kod Bukova vrha i kod Skrada (selo Gornja Dobra kraj stare ceste Zagreb – Rijeka). Duljine je 107,9 km[1] i porječja površine 900 km².[1] Dobra se sastoji od tri svojstvena dijela toka. Od izvora do Đulinog ponora u Ogulinu, ima naziv Gornja Dobra ili Ogulinska Dobra, te duljinu od 51,2 kilometra. Nakon poniranja prolazi podzemljem kroz špiljski sustav Đula – Medvedica (najveći špiljski sustav u Hrvatskoj, dugačak preko 16 kilometara), te ponovno izvire kraj sela Gojak, po kojem se nekad naziva i Gojačka Dobra, te se koristi za Hidroelektranu Gojak. Nakon HE Gojak naziva se uglavnom Donja Dobra. Nakon 52,1 kilometra toka utječe u Kupu uzvodno od Karlovca. Ukupna duljina rijeke Dobre je 107,9 kilometara.
Vidikovci u Brod Moravicama
Orlove stijene (586m)
Do Orlovih stijena najlakše je doći cestom iz Brod Moravica, u smjeru Velikih Draga – Razdrtog. Nakon asfaltirane ceste u Razdrtom nastavljamo makadamom, te na drugom raskršću skrećemo lijevo. Nakon kojih 15 min. dolazimo na vidikovac. S betonskog ograđenog platoa pruža se pogled na rijeku Kupu, te sela Laze pri Predgradu, Dol, Predgrad, Stari trg ob Kolpi…
Do Orlovih stijena može se doći stazom i iz Kuti, pa prema Velikim Dragama i dalje prema Razdrtom.
Dio Planinarske staze Vidikovci PD Vršak Brod Moravice
Stenica i Medveja stena
Planinarska staza Stenica (520m) – Medveja stena (550m)
Dužina staze 1.6 km, 40 min.
Raskršće – Stenica: Oko 10 min.
Raskršće – Medveja stena: 30 min.; Stenica – Medveja stena: 20 min.
Dio Planinarske staze Vidikovci PD Vršak Brod Moravice
Ostavljamo prevozno sredstvo na raskršću sela Nove Hiže – Naglići. Interesanto je da spomenemo kako je u našem domaćem jeziku kuća – hiša, a ovdje je jedini slučaj hiža. Ime je navodno ostalo od jednog primjera na staroj karti. Krećemo makadamom u smjeru Novih Hiža, te nakon par minuta skrećemo na desno na livadu kojom se staza nastavlja. Ne prolazi dugo i već se nalazimo u bukovoj šumi. Staza je šira i predstavlja samo zadovoljstvo hodanja. Nakon par minuta dolazimo na vidikovac Stenica.
Kratka staza koja omogućuje duži boravak na samom vrhu jednog i drugog vidikovca.
Vrlo atraktivan, široki, pogled na Kupsku dolinu. Ispod stijene Kupa, jaz, selo Doluš, Doluško polje, na kojem nije teško vidjeti divlju životinju. Ljeti je to polje žuto od cvijeća koje se raspostranjuje velikom brzinom i “napada” voćnjake i vrtove.
S desne strane nalazi se prigodna sjenica za odmor, dok u produžetku staza dolazi do same stijene koja je ograđena, te je na jednom njenom dijelu napravljena manja betonska terasa gdje nas čeka klupica.
Uz zvuk vode, pogled seže prema daljini. Na slovenskoj strani ističe se renovirani grad Kostel (385), drugi najveći dvorski kompleks u zemlji, te crkvica sv. Tri kralja. Prvo pisano spominjane kao Costel 1336.
Kostel je izrazito fotogeničan, pa je često na fotografijama zaljubljenika u prirodu i šetnju. Oko Kostela sela Brsnik, Mavrc, Delač, Stelnik, Poden, Dren, Colnarji…
Staza prema Medvejoj steni se nastavlja samim rubom stijene. Nakon završetka zaštitne ograde, staza skreće na lijevo u šumu. Staza je pregledna i dobro vidljiva uz rast bjelogorice. U ljetnim mjesecima cijela šuma miriši na ciklame.
Interesantnost staze su stari kameni zidovi, vjerojatno ostaci od krčenja šuma za plodno tlo koji je ujedno bio i ograda za stoku. Jedan dio staze je stari put Severin na Kupi – Brod na Kupi. Prolazimo s lijeve strane kraj klesanog kamena na kojoj je godina 1820 i slova Z i B. Bila je to katastarska granica Završje i Belo.
Nakon 50 – tak metara nailazimo na raskršće.
Put nastavlja u Kocijane (30 min). S lijeve strane, staza se uspinje te nakon 100 – tinjak metara dolazimo na greben, na rub šume. Okružuje nas visoko drveće bukve. Nakon kratkog vremena, par minuta, spuštamo se malim strmim dijelom na samu stijenu skrivenu drvećem.
Ograđena radi sigurnosti posjetitelja, Medveja stena nudi klupicu, žig Planinarske staze Vidikovci PD Vršak Brod Moravice, te info – tablu naših četiriju najljepših vidikovaca u izradi LD Srndać Brod Moravice.
Dok se s Medveje stene čuje Kupa, u daljini primjećujemo viseći most koji je nekada povezivao ove dvije države. Sada je ruševan. Prvi puta izgrađen 29.11.1957. Renoviran i povišen nakon velike vode koja ga je uništila. Sljedeće renoviranje, a time i zadnje, bilo je 1989. Smjestio se u selu Čedanj.
U daljini se vide Delnice. Najveći goranski grad i najviši grad Hrvatske (706m). Od vrhova spomenimo Skradski vrh (1044m), Drgomalj (1154m) i Risnjak (1528m). Sa vidikovca se pruža pogled i na brojna slovenska gorja.
Sa Medveje stene također vidimo grad Kostel. Od sela na lijevoj obali Kupe napomenimo Sapnik, Poden, Dren, Colnarji, a na našoj Podstene i dio Kocijana, te selo Kupa, a ispod nas Doluš (Benički).
Stijena je skrivena drvećem, od tuda i naziv Medveja stena. Po brodmoravičkom – stijena među granama. Dobrodošli u najljepši, najatraktivniji vidikovac naše općine, a i šire. Stijena je okomita, te se spušta u samu gustu šumu u podnožju. Tu također gledamo Kupu kao na dlanu. Jedna od najljepših plaža na Kupi su Zavrtke na slovenskoj strani. Tu Kupa mjeri jednu od svojih najvećih dubina. Mjesto je poznato po čestoj posjeti ronilaca.
Medveja stena, kraljica naših vidikovaca.
Do spomenutih vidikovaca možemo doći i iz smjera Kocijana.
Kod crkve skrećemo prema župnom stanu, te nakon 10 – tak minuta hoda po makadamu dolazimo u zaselak, tj., dio sela Kocijani pod nazivom Pr Beljanovih ili Pod steno. Put nastavlja kroz livadu, te nas markacija vodi na stari kolski put koji se koristio u doba Zrinskih, a povezivao je Severin na Kupi i Brod na Kupi. Put je interesantan zbog vidljivog načina gradnje kamenom. Prati nas bjelogorica bukve i bijelog graba. Laganim hodom za oko pola sata dolazimo do raskršća gdje nas markacija vodi na put koji je opisan kod smjera Stenica – Medveja stena.
Šetnica Za Bregon
Planica – Volfi
Dužina staze: 4.9 km, 2h
Dio Planinarske staze Vidikovci PD Vršak Brod Moravice
Šetnica Za Bregon započinje podno sela Planica. Staza počinje s lijeve strane ceste, te njome nakon stotinjak metara dolazimo do Kupe. Dolazimo na veći dio privatnog zemljišta gdje se može slobodno odmoriti i uživati u pogledu na samu rijeku. Nasuprot Kupe, na slovenskoj strani, nalazi se dio sela Slavski Laz. Taj dio krasi mlin i prelijepi jaz koji je tek prvi od trinaest koliko ih imamo na našem području općine. Kupa je tu razne dubine. Na desnoj obali stvorilo se i jezerce u kojem su ostaci kako plovnog kanala, tako i ostaci drvenih stupova i dasaka u vodi za što su se koristili za mlin na našoj strani obale. Od Kruljčevog mlina ostala je samo ruševina, te u prolaznicima budi sjetu. Mjesto je idealno za ribolov. Kod mlina staza se nastavlja, te se s nje pruža predivan pogled na zelenu ljepoticu. Tu je Kupa uža s velikim stijenama, koje u ljetnim mjesecima proviruju na površinu što stvara predivnu sliku šetaču ili ribolovcu. Nakon kamenog dijela staze, nailazimo na šumski dio.
S desne strane imamo odvojak koji ide u povijesni dio Reštante. Taj povijesni dio prati nas do sela Doluš (Benički).
Kraj staze, kraj velike jele, nalazi se klupica za odmor. Dio šume znaju krasiti vrganji… Tu je i potok, Mrzli jarak. Nekada su žitelji okolne Planice i Doluša koristili tu vodu za piće. Tu je Kupa mirna i samo se mogu čuti kakve divlje patke i koji skok ribe. Umjetnost dabrova prati nas cijelim putem…
Dolazimo u Doluš (Benički), idilično goransko selo. Nekada je tu bio čamac (čun) i mlin na potoku kraj kuće Jakovac.
Ovdje uočavamo Kupski kanal kraj kojega su info table. Neizbježan je pogled na Medveju stenu iznad Kupe s kojeg je predivan pogled na taj dio Kupske doline.
Nastavljamo nizvodno cestom, te do ispod sela Doluš gdje prelazimo na kolski put. Predivan pogled na Doluško polje gdje vas uvijek može iznenaditi kakav jelen, košuta ili pak zec… Pogledom prema vrhu brijega uočavamo još jedan vidikovac Stenicu s kojega se pruža idealan pogled na Kostel, te opet Kupu i sela na obadvije obale rijeke.
Staza Za bregon je puna proljetnog cvijeća od kojeg izdvajamo jetrenku, šumaricu, kukurijek, visibabe i drijemovce. Medvjeđi luk, ljekovita biljka je ovdje domaćin. Taj dio je poseban radi nevjerojatne tišine koju “remeti” samo Kupa ili kakva uplašena životinja.
Selo Loka ili po domaće Pr Neraliči ili Pr Muce, je sljedeće mjesto za predah.
Kolski put prelazi opet u stazu, te nakon još jednog jaza, dolazimo do sela Volfi ili po domaće na Stenicu ili Pr Drage stenički.
Tu zastanemo i pomislimo – gdje su ljudi živjeli?! Kuća na stijeni. Kraj kuće staza za Reberce, zaboravljeno selo na pola brijega koje se nekada zvalo Gornji Volfi.
Ispod kuće staza nastavlja dalje. Nakon stotinjak metara nailazimo na jaz s kojeg se vide predivne Babje stene (Ženske stijene). Žubor vode je tu idealan za opuštanje.
Tu nas isto prate ostaci ideje plovne Kupe. Kraj jaza, kojih pedesetak metara nizvodno, ostaci su kuće kod koje se reklo Pr Janezi ili Pr Ani Lušini. Tu je kraj šetnice Za bregon.
Nekada je staza bila prohodna skroz do Gornje Lamane Drage.
Špičasti vrh
Planinarska staza Moravička Sela – Špičasti vrh (702m)
Dužina: 2.4 km, 1h
Dio Hrvatske planinske obilaznice, HPO
Dio goranskog planinarskog puta, GPP
Dio Planinarske staze Vidikovci PD Vršak Brod Moravice
Izuzetno lagana staza koja je vrlo pogodna kako za stariju životnu dob, tako i za djecu.
Početak staze je u Moravičkim Selima. Ostavljamo prijevozno sredstvo na malom parkiralištu u centru sela kraj crkve Majke Božje Škapularske. Krećemo prema zapadu, te na prvom raskršću nastavljamo ravno. Nakon 200 – tinjak metara staza nastavlja u šumski dio.
Laganim usponom razgledavamo nekadašnje zarasle livade, te krajem travnja i početkom maja, uočavamo narcise koje su nekada na ovom području rasle u velikom broju, te su ih domaći stanovnici brali i nosili na prodaju u obližnje gradove. Žitelji Moravičkih Sela narcise zovu narodnim imenom antončice, dok žitelji podstenskog kraja ljiljani, a brodmoravičani šehovčice, zbog toga što rastu na Šehovcu, obližnjem brdu.
Na ovom dijelu uočavamo još zaštićeni kranjski ljiljan, uskolisnu peruniku, kukurijek, đurđicu…
Naročito je posebna jedna livada kojom prolazi staza, a ona je krcata tim bijelim cvijećem, narcisama.
Nakon laganog uspona, hodamo po grebenu i s lijeve strane uočavamo mala sela “izgubljena” u goranskim šumama. Prikazuju nam se i obližnje planine i brda od kojih izdvajamo Mirkovicu (1286m), Bjelolasicu (1534m) i Skradski vrh (1044m). S desne strane prije zadnjeg uspona, za vrijeme zimskih i vedrih dana, možemo vidjeti Kamniško Savinjske Alpe u Sloveniji.
Na Špičastom vrhu nalaze se kontrolne točke Goranskog planinarskog puta i Hrvatske planinarske obilaznice, kao i žig Planinarske staze Vidikovci PD Vrška Brod Moravica.
Do Špičastog vrha još se može doći iz smjera Podstena za koji je potrebno također kojih 45 minuta. Iz smjera Podstena imamo dvije staze koje se spajaju u jednu koja vodi na sam vrh. Jedna je iz dijela Podstena, Ploški, a druga nedaleko od nje, tj., pri spuštanju nekih 20 – tak metara skrećemo u desno. Staza je strma, te se s nje kroz grane drveća pruža pogled na okolna sela i rijeku Kupu. Prati nas drveće bora. Nakon 30 – tak minuta dolazimo u listopadnu šumu, te nas nakon ravnog djela, markacija vodi po grebenu prema Špičastom vrhu.
Za ljetnih mjeseci vrh ukrašavaju brojni leptiri i kukci. Od leptira izdvajamo lastin rep i prugasto jedarce.
Na samom vrhu čeka nas divan pogled na dolinu rijeke Kupe, kao i na samu rijeku koja vijuga između dviju država. Rijeka je tu prilično mirna s podosta malih sprudova, tzv. otočića, nasipa…
U daljini se otkrivaju Delnice (698m), najveći goranski grad, kao i najviši hrvatski grad.
Dok sjedimo na klupici na vrhu, gledamo u Drgomalj (1154m) u čijem se području nalazi Hajdova hiža (725m), i koja je najveća spilja u Gorskom kotaru, Ševaljske stijene, Risnjak (1528m), Snježnik (1506m), Guslicu (1506m), te dio planina u Sloveniji od kojih izdvajamo dio Kuželjske stijene (874m) i na Snežnik (1796m).
Od naselja izdvajamo Brod na Kupi, Belo, Čedanj, te selo Kupu, koja je i granica općina Delnice i Brod Moravice.
Na slovenskoj strani nalaze se Petrina, Vas, Fara, Slavski Laz, Krkovo nad Faro, Padovo pri Fari, Colnarji…
Od životinja u tom dijelu, pretežno možemo vidjeti jelensku i srneću divljač, kao i uz mnogo sreće i divokozu. Spomenimo kunu, divljeg zeca, medvjeda, divlju mačku, pa čak i vuka i u manjim slučajevima risa.
U starim dupljama bukve, stanište je našao puh. Glodavac. Specijalitet ne samo Brod Moravica, već Gorskog kotara. Izrazito cijenjena puhova mast.
Društvo nam može praviti jastreb, škanjac, šojka, sjenica…
Od drveća uz ovu stazu nalazimo pretežno bukvu, javor, bijeli i crni grab, bor, te jelu i smreku. Posebno su uočljive dvije tri ogromne razgranate bukve. Od grmova tu je glavna obična borovica, brinj. Njegove se zrele bobice koriste za proizvodnju domaće rakije – brinjovice, kao i u druge ljekovite svrhe.
Uz spomenute vidikovce spomenimo još Levešni vrh (734m), Obrh, Kurbin dovc, te Parag s kojeg se pruža prelijepi pogled na same Brod Moravice, a isti je udaljen svega par minuta vožnje kroz selo Kuti ili pješačenjem za koje je potrebno 20 – tak minuta, a s kojeg se pruža prelijepi pogled na same Brod Moravice i okolna mjesta. Najviši vrh u Općini Brod Moravice je Okrugljak (886m). Za više informacija obratiti se PD Vršak.
Lovačka poučna staza Lazica
Dužina: 1,1 km
Start i cilj: Lovačka kuća Lazica
Izuzetno zanimljiva i jako poučna staza koja je vrlo pogodna kako za stariju životnu dob, tako i za djecu.
Lovačka poučna staza “Lazica” dugačka je 1,1 km. Najniža točka je 666 m, a najviša 705 m. Uz put je postavljeno 35 informativnih tabli na kojim se može saznati sve o šumi, biljkama, životinjama i o lovu.
Povijesni kampus Doluš
Ova šetnica svjedoči o većini ljudi još nepoznatom i nedovoljno istraženom dijelu goranske priče o Kupskom kanalu, preteči Lujzinske ceste. Naime, nakon spoznaje da je Karolinska cesta od Karlovca do gornjeg Jadrana nefunkcionalna, planiralo se otvaranje kombiniranim prometnim pravcem Karlovac – luke gornjeg Jadrana (Bakar, Rijeka, Kraljevica). Unutar toga potrebno je bilo realizirati kanalizaciju (regulaciju) desne, hrvatske strane rijeke Kupe od Karlovca do Broda na Kupi u ukupnoj dužini od 91.390 metara, odnosno »premostiti« 113 m visinske razlike Kupskog kanala, te izgraditi pet austrijskih poštanskih milja (1 milja = 7.586 m) komercijalne ceste od Broda na Kupi do Fužina (spoj s Karolinom). Prema završnoj varijanti kanal je trebao sadržavati 15 dvostrukih prevodnica, mnoštvo obalnih kanala, te izgradnju tunela i kanala između Ladešića i Novigrada na Dobri čime bi se povezale rijeke Kupa i Dobra (visinska razlika 33 m). Riječne brodove, (lađe) do 42 tone nosivosti po obalnom su putu trebali vući volovi, konji ili ljudi.
Reštanti i jetnici
Radovi na izgradnji kanala, i cesti od Broda na Kupi prema Delnicama, započeli su 1796. godine prema projektu mađarskih hidrauličnih stručnjaka, braće Kiss, no već 1798. su prekinuti. Radovi se nastavljaju 1801. i 1802. godine i to prema novom projektu francuskog inženjera Sarpentiera. Radove na reguliranju Kupe i gradnji ceste planiralo se dogotoviti za dvije godine, zbog toga je bilo planirano zaposliti, u završnici projekta na gradilištu u Brodu na Kupi, oko dvije tisuće radnika. No, manje iz povijesnih izvora, a više iz kazivanja ovdašnjih ljudi saznali smo da je na toj dionici radilo između 200 i 300 ljudi, uglavnom iz zatvorske odnosno zarobljeničke populacije. Za jedne od njih reštante, zatvorenike iz Bačke, formiran je radni logor na povišenoj zaravni iznad Kupe, između zaselaka Doluš i Kupa, a za druge – jetnike – francuske zarobljenike, smještaj je bio u logoru na zaravni pored obale Kupe. Zbog teških uvjeta rada, raznih bolesti i robovskih odnosa, dio graditelja Kupskog kanala upravo je ovdje, daleko od svih svojih, skončao svoj život
Glavna zamjerka u odvijanju radova odnosila se na njihovu sporost, značajno je na tome prigovorio riječki mecena, veletrgovac i vizionar Andrija Adamić i nakon toga su dioničari imenovali Filipa Vukasovića da pregleda tijek radova i predloži daljnje aktivnosti. Nakon obilaska terena Vukasović ocjenjuje da radi nedorečenosti projekta odmah treba prekinuti radove. Zamoljen je da dioničarima, radi obnove povlastice gradnje, ponudi neko bolje rješenje od gradnje kanala i ceste od Broda na Kupi do gornjeg Jadrana. U sklopu revidiranog projekta, odnosno u zamjenu za dosadašnje, podmaršal, barun Filip Vukasović ovaj puta predlaže kopneni prometni pravac od Karlovca do Rijeke odnosno gradnju Lujzinske ceste (1803.-1811. godina)! Tako je kraju priveden projekt Kupskog kanala od kojeg danas, ipak, imamo neke tragove pa smo označili šest lokacija vezanih uz ovu priču«, govori mr. Crnković koji nam ih je potom i
Šest dionica šetnice
Prva od njih je Dvostruka ustava Benički koja je trebala stvoriti uvjete za nesmetano prometovanje lađama. Trebala je biti dugačka oko 110 metara, a do danas je ostao vidljivo dio zida izgrađenog od klesanog dolomitnog kamena sa završnom kamenom krunom, visine od oko 3 metra iznad vode. Prema projektu, ustava je istovremeno mogla zaprimiti dvije lađe. Druga dionica šetnice vezana je uz tzv. Kopitnički most (propust) kojeg su graditelji Kupskog kanala izgradili preko kraćeg potoka. Bio je dužine od oko 10 metara s otvorom 60×100 cm i dio je vidljiv i danas. Može se to na jedan način reći i za Kopitnički put, odnosno obalni put, bolje reći staze široke do 1,2 metra kojom su se trebali kretati kopitari tj. konji i volovi, uzvodno vukući lađe, posebno na izgrađenim obalnim kanalima. Pored kopitnica, u planu je uz Kupu, na određenoj udaljenosti bila i izgradnja drvenih nastambi za potrebe sklanjanja ljudi i stoke prigodom nevremena, ishrane i noćenja. Tijekom gradnje Kupskog kanala izgrađene su kopitnice od zaseoka Kupa do Severina na Kupi, a one su kasnije u velikom dijelu poslužile kao cestovna poveznica sela i zaselaka na tom dijelu prikupskog kraja.
Mnogima će najzanimljiviji dio ove šetnice biti Plato zarobljeničkih nastambi koji se nalazi na maloj zaravni uz kopitnički put, a služio je za postavljanje drvenih baraka u koje će useliti francuske zarobljenike uhićene prigodom borbi Napoleonovih i habsburških vojski. Stanovništvo im je u duhu svoga lokalnoga govora nadjenulo skupni naziv jetniki (što proizlazi od riječi vjeti–uhititi, zarobiti). Njihov je zadatak bio gradnja, a neki od njih – nikad pomireni s uhidbom – iskoristili su povoljan smještaj pored obale Kupe te su uspjeli pobjeći u pravcu grada Kostela.
Spomenik graditeljima
Baš zbog njih nedaleko te lokacije smješten je i drveni desetmetarski Stražarski toranj koji se nalazio na razmeđi obližnjeg radnog logora Reštanti i nastambi francuskih zarobljenika. Prizemni dio tornja bio je otvoren, a na kat i stražarsku promatračnicu se išlo ljestvama s time da donje ljestve nisu bile fiksirane kako bi se mogle povući na gornju etažu radi sprečavanja mogućeg nenadanog prepada na stražara. Temelj tornja bio je od kamena, a ostalo od drveta pa su danas vidljivi samo temelji te kule. Nedaleko od stražarskog tornja, na udaljenosti od nešto preko stotinu metara, serpentinasta staza vodi prema povišenoj zaravni Reštanti, dojmljivom završnom dijelu šetnice Doluš. Ovaj je lokalitet imao dvojaku ulogu: služio je kao radni logor zatvorenika reštanata (rešt – zatvor) dovedenih iz Bačke, ali i kao posljednje počivalište, groblje. Zatvorenici, već oslabljeni svojom zatvorskom sudbinom, a ovdje dodatno opterećeni težačkim uvjetima rada, podlijegali su zaraznim i inim oboljenjima te su baš ovdje, njih do pedesetak, završavali svoje životne putove. Točan broj umrlih nije poznat, grobovi su bili zajednički ili pojedinačni, bez nekog pravilnog razmještaja. Upravo na tom simboličnom mjestu Udruga Turanj iz Brod Moravica odlučila je postaviti spomenik graditeljima Kupskog kanala koji su u tom poslu sudjelovali od 1796. do 1802. godine i s tim spomenikom završava ova dojmljiva priča o pokušaju izgradnje Kupskog kanala.
Emil Crnković